GOVOR SERGEJA LAVROVA NA MEĐUNARODNOJ KONFERENCIJI „BAŠTINA MIRA - 25 GODINA DEJTONSKO-PARISKOG MIROVNOG SPORAZUMA“ OD 15. DECEMBRA 2020
Pozdravljam učesnike međunarodne konferencije „Baština mira – 25 godina Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma“. Zahvaljujem organizatorima – Ministarstvu vanjskih i evropskih poslova i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti – na pozivu da održim govor.
Mislim da je i sam događaj vrlo aktuelan i da je tema konferencije pravilno formulisana. Datum je zaista važan: prije četvrt stoljeća koordiniranim naporima međunarodne zajednice okončan je tragični sukob u Bosni i Hercegovini, onaj međusobni, međunacionalni, građanski rat koji je više od tri godine potresao Balkan i užasnuo cijelu Evropu. Iniciran u Dejtonu u novembru, a potom potpisan u Parizu u decembru 1995. godine, mirovni sporazum uspostavio je novu stvarnost u regionu Balkana. Vrativši se u mirno stanje, Bosna i Hercegovina se već pojavila kao zajednica tri ravnopravna naroda, a njena dva entiteta – Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska – dobila su široka ovlaštenja u oblastima izvan nadležnosti centralnih vlasti.
Mnogo se dogodilo u proteklih dvadeset i pet godina mira u Bosni i Hercegovini i u jugoistočnoj Evropi u cjelini, a danas imamo puno pravo da analiziramo „naslijeđe mirovnog sporazuma“, kao što stoji u naslovu današnje konferencije. Šta je tu glavno? Dejtonski sistem unutrašnje ravnoteže i stabilnosti u Bosni i Hercegovini izdržao je ispit vremena, dokazao je svoju funkcionalnost. U zemlju se efikasno održavaju mir i sigurnost, stvoreni su svi uslovi za dinamičan društveno-ekonomski razvoj. Šema uzimanja u obzir interesa tri naroda i dva entiteta, utvrđena mirovnim sporazumom, kroz jednaku zastupljenost u vlasnim organima i donošenje odluka na svim nivoima, postala je ključni element koji je osigurao napredak u Bosni i Hercegovini. Zemlja je postala odgovorni i cijenjeni član svjetske zajednice, cijelog niza multilateralnih organizacija, kao i važan faktor u regionalnim poslovima.
Uvjeren sam da trenutno nema alternative dejtonskoj arhitekturi Bosne i Hercegovine. Mnogo se nagađa o njegovoj modernizaciji, prilagođavanju nečijim standardima, čak i nekakvoj „normalizaciji“, ali ništa od toga nije održivo. Nijedan od promoviranih koncepata ne može osigurati ravnotežu interesa tri naroda, koja je postavljena u Daytonu 1995. godine i koja je vitalna za bosanskohercegovačke uslove. Nijedna druga formula neće raditi, posljedice novih eksperimenata mogu biti vrlo žalosne.
Da, priznajemo, nije sve tako glatko u smislu jačanja unutarnjopolitičkog uzajamnog razumijevanja u Bosni i Hercegovini, postoje poteškoće u napredovanju procesa međunacionalnog pomirenja, ponekad postajemo svjedoci udara napetosti. Međutim, to ne znači da dejtonska pravila više ne funkcioniraju. Upravo suprotno – ona su u redu, samo ih treba provoditi onako kako su zapisana u mirovnom sporazumu. Dovoditi u pitanje unutrašnju decentralizovanu arhitekturu države, ulogu, pa čak i ime entiteta, prava naroda – znači raditi protiv duha i slova Dejtona, protiv stabilnosti i sigurnosti.
„Baština mira“ u Bosni i Hercegovini također pokazuje da je međunarodna zajednica tamo već ispunila svoje zadatke. Očigledno je da ova suverena i neovisna država više nema potrebe za spoljnim starateljstvom. Mentorski ton, uputstva, instrukcije i opomene predstavnika međunarodne zajednice u pogledu unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine su neprihvatljivi. Nažalost, primjere takvog ponašanja bilježimo prilično često. Visoki predstavnik je odavno iscrpio svoju pozitivnu funkciju, ne vidimo nikakvu dodatnu vrijednost u održavanju ovog mehanizma protektorata. Čudno je da umjesto da se ova očigledna činjenica prizna, čujemo razgovor o nominiranju novih kandidata za ovo mjesto koje je izgubilo smisao.
Ključ rješenja svih unutrašnjih bosanskohercegovačkih problema leži u dijalogu i međusobnom razumijevanju tri konstitutivna naroda, uzimanju u obzir njihovih međusobnih interesa, oslanjajući se na pozitivnu, objedinjujuću tematiku, uz postepeno širenje spektra zajedničkih zadataka. Harmonizacija odnosa unutar Bosne i Hercegovine moguća je samo formiranjem atraktivne platforme koja je ugodna za sve njene građane. Polazimo od toga da će sve buduće odluke biti održive samo ako postanu proizvod međusobno prihvatljivih sporazuma između samih bosanskohercegovačkih strana. Konačno, budućnost Bosne i Hercegovine je u rukama njenih naroda.
Želim vam puno uspjeha i zahvaljujem na pažnji.
