23 augusta

Komentar Ambasade u vezi sa notom Ambasade Rusije u Bosni i Hercegovini o nepriznavanju legitimiteta Christiana Schmidta kao Visokog predstavnika

Prije svega, željeli bismo naglasiti principijelni stav Narodne Republike Kine, zasnovan na međunarodnom pravu, čija je potporna struktura Organizacija ujedinjenih nacija.

U kritici našeg koraka vidimo da mnogim nedostaje razumijevanja specifičnosti aktivnosti Upravnog odbora, uključujući postupak imenovanja Visokog predstavnika.

Čitav niz dokumenata – Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a, dokumenti Savjeta za provođenje mira i njegovog Upravnog odbora i, na kraju krajeva, ustaljena praksa – predviđa sljedeću proceduru za izbor Visokog predstavnika.

Upravni odbor (ranije na nivou ministara vanjskih poslova, zatim na nivou političkih direktora, sada smatraju da je dovoljan nivo ambasadora u Sarajevu) vršio je – isključivo putem konsenzusa – izbor kandidata za Visokog predstavnika, koji je zatim bio potvrđen rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN-a.

Upravo na toj proceduri su uvijek, to naglašavamo – uvijek – inzistirali naši zapadni partneri. I jasno je zašto. Svaki put su morali dobiti odobrenje Savjeta bezbjednosti UN-a kako bi Visoki predstavnik mogao koristiti cijeli arsenal svojih ovlašćenja.

Što se tiče konsenzusa, podsjećamo da je ova procedura bila ispoštovana čak i prema Paddy Ashdownu, sa čijom se kandidaturom Moskva u početku nije slagala. No, kao rezultat mukotrpnog diplomatskog rada, bio je postignut sporazum. Pritom, retrospektivno, Paddy Ashdown, blago rečeno, za nas nije bio idealan.

Što se tiče odobrenja Savjeta bezbjednosti UN-a, upravo naši zapadni kolege su se „probudili“ kada su vidjeli da Christian Schwarz-Schilling nema odgovarajuću rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN-a. Onda je bio smišljen oblik razmjene pisama između generalnog sekretara UN-a i predsjednika Savjeta bezbjednosti UN-a kao „placebo“ kako bi barem na taj način osigurali njegovu legitimnost. Sada je ovaj presedan izvrnut i iskorišten kao navodni dokaz da nema potrebe za rezolucijom za Christiana Schmidta.

Razumijemo ovu „specijalnu operaciju“. Svaki put dosljedno ističemo da su se Visoki predstavnik i njegova kancelarija odvojili od Dejtonske agende, da se Dejtonski instrumentarij koristi kao „paravan“ za provedbu sebične geopolitičke agende koja ne odražava težnje čitavog bosanskohercegovačkog društva. Zato se OHR pretvorio u „robota“ koji je odavno izgubio dejtonsku ulogu strpljivog posrednika u procesu stabilizacije.

Optuženi smo da pokušavamo destabilizirati situaciju u BiH. Ali upravo najnoviji primjer svojevoljne izmjene u krivičnom zakonodavstvu jasno pokazuje ko destabilizira situaciju, pritom ne samo u BiH, već i daleko izvan njenih granica.

Zapravo, destabilizacijom se bavi taj ko grubo krši međunarodno pravo i Dejtonski sporazum – direktno ili posredno.

Mi nismo protiv gospodina Christiana Schmidta. Cijenimo njegovu političku težinu, uzimamo u obzir znanje i iskustvo poslovanja „na balkanskom smjeru“. Ali prema Christianu Schmidtu nije ispoštovan princip konsenzusa pri predlaganju njegove kandidature, niti je dobijeno odobrenje Savjeta bezbjednosti UN-a. Stoga je za nas nelegitiman kao Visoki predstavnik.