02 augusta

Komentar Ambasade Rusije u Bosni i Hercegovini

Odbili smo da se pridružimo izjavi ambasadora Upravnog odbora Savjeta za provođenje Mirovnog sporazuma u BiH iz sljedećih razloga.

1. 27. maja o.g. Visoki predstavnik Valentin Inzko podnio je ostavku i time završio svoj mandat. On nije imao nikakva ovlaštenja za uvođenje izmjena i dopuna Krivičnog zakona.

Ako su partneri smatrali Valentina Inzka važećim Visokim predstavnikom, ispada da su nakon 27. maja u Bosni i Hercegovini postojala dva Visoka predstavnika, što je apsurdno. Druga tumačenja su jezuitska logika.

Polazimo od toga da nakon 27. maja mjesto Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ostaje prazno. Svi oni koji namjeravaju da sarađuju s državljaninom Savezne Republike Njemačke Christianom Schmidtom, koji sebe naziva Visokim predstavnikom, to čine na vlastitu odgovornost i rizik, jer on nema potreban mandat Savjeta bezbjednosti UN -a.

2. Uvijek smo se protivili upotrebi „bonskih ovlaštenja“. Čak i uz predpostavku da su ista postala temelj odluke Valentina Inzka, čak ni njihovo najšire tumačenje ne daje mu za pravo da se miješa u aktivnosti zakonodavne vlasti.

Štaviše, bezgranično tumačenje „bonskih ovlaštenja“ (tzv. „druge mjere“, dio XI, stav 2, tačka c) dovodi do toga da Valentin Inzko ima pravo uzeti kalašnjikov, otići u Banju Luku i strijeljati sve poslanike Narodne skupštine Republike Srpske. I prema njegovom tumačenju „bonskih ovlaštenja“, on će biti u pravu! Treba li Bosni i Hercegovini takav Visoki predstavnik?

3. Odluku Narodne skupštine donijelo je legalno izabrano demokratsko tijelo vlasti. Nema sumnje u njegovu legitimnost. Svojim voluntarizmom, Valentin Inzko postavlja pitanje – čija je demokratija jača: njegova ili Narodne skupštine? Njegova ili Gradskog vijeća Mostara? Njegova ili skupštine Zeničko-dobojskog kantona? Za nas tu nema dileme.

4. Još jednom naglašavamo da Upravni odbor ne bi trebao imati nikakve veze sa 14 uslova. Ovo je pitanje samo Bosne i Hercegovine i Evropske unije.

Ako određeni dio međunarodne zajednice u BiH želi poslati neki signal Sarajevu, oni bi to slobodno mogli – kao opcija – uraditi preko izjave specijalnog predstavnika EU u BiH, kojoj se, po želji, ambasadori Upravnog odbora mogu pridružiti u svom ličnom svojstvu.

5. Ozloglašeni program 5+2, posebno njegov dio o „pozitivnoj ocjeni“ situacije u BiH. Posljednja odluka Valentina Inzka jasno je i uvjerljivo pokazala da je upravo Ured Visokog predstavnika glavni tvorac destabilizacije u Bosni i Hercegovini, i to čini namjerno. Jer svima je bilo jasno kakva će reakcija uslijediti nakon ovog nepromišljenog koraka. Štaviše, OHR podgrijava situaciju ne samo u BiH, već i u cijeloj regiji. Postavlja se pitanje – je li moguće u takvim uslovima zamisliti da bi se neko pri zdravoj pameti odlučio da pozitivno ocijeni stanje u BiH?

6. Ogorčenost i žaljenje ostaje nakon čitanja posljednjeg pasusa izjave. Gorčina od samozadovoljstva i opijenosti snagom takozvane međunarodne zajednice. Visokog predstavnika već smo spomenuli. Ispostavlja se da naši partneri Bosnu i Hercegovinu smatraju nemarnim studentom koji ne uspjeva položiti „ispite“ i riješiti se međunarodne supervizije. Više od četvrt stoljeća, suverena država koja je zauzimala poziciju nestalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a mora „ponoviti godinu“...

Upravo iz ovih razloga Ured Visokog predstavnika smatramo kočnicom razvojnog puta Bosne i Hercegovine i insistiramo na njegovom bezuslovnom gašenju. To je taj slučaj kada su se prednosti odavno pretvorile u nepopravljive nedostatke. Stoga – mora biti zatvoren!